IZVEŠTAJ IZ FILMSKE ZONE XVIII FESTIVALA KROKODIL
festival, krokodil, jezici, region, pisci, prevodioci, knjizevnost, konferencija, debate,
31030
wp-singular,post-template-default,single,single-post,postid-31030,single-format-standard,wp-theme-bridge,bridge-core-3.0.5,qode-page-transition-enabled,ajax_fade,page_not_loaded,,vertical_menu_enabled,side_area_uncovered_from_content,qode-content-sidebar-responsive,qode-theme-ver-29.2,qode-theme-bridge,disabled_footer_top,qode_header_in_grid,wpb-js-composer js-comp-ver-6.10.0,vc_responsive,elementor-default,elementor-kit-27178

IZVEŠTAJ IZ FILMSKE ZONE XVIII FESTIVALA KROKODIL

IZVEŠTAJ IZ FILMSKE ZONE XVIII FESTIVALA KROKODIL

Dina Muratović, KROKODILova novinarka na dan

Dokumentarni film Domaći teren Lidije Zelović donosi upečatljivu socio – političku analizu savremene Evrope kroz prizmu tridesetogodišnjeg izbegličkog iskustva. Zelović koristi bogatu video arhivu kako bi otvorila pitanja o identitetu. Film se fokusira na kompleksan proces prilagođavanja novoj sredini, preispitujući šta za pojedinca znači pojam „doma“ kada je geografski i kulturno trajno izmešten. Ovaj dokumentarni film upućuje direktan šamar evropskoj ravnodušnosti, podsećajući nas da se istorijske tragedije lako sele na novu adresu.

Sledeći na programu bio je dokumentarni film Ivana Ramljaka Mirotvorac. Ramljak je nakon projekcije istakao da mu je bilo uzbudljivo pregledati i birati materijal, te da je upravo specifičan found footage i rad sa starim fajlovima ono što ovaj film čini posebnim. Umesto gomilanja protagonista u koje ne veruje, Ramljak je tragao za ljudima iz tog doba kako bi čuo njihove autentične priče, suočavajući se sa prirodnim rupama u sećanjima i činjenicom da pojedinci na iste događaje gledaju iz potpuno različitih uglova. Proces dolaska do sagovornika bio je izuzetno kompleksan; od onih koji su bili bliski događajima ali su tvrdili da „nije vrijeme za priču“, preko razgovora koji su ostali isključivo off the record, pa sve do onih koji su želeli da učestvuju i ponosno stali ispred filma kada je izašao. Veliku ulogu u građenju poverenja odigrao je i novinar Drago Hedl, čiji su raniji odnosi sa tim ljudima pomogli da se oni otvore. U konačnoj montaži završilo je tek deset do petnaest odsto prikupljenih informacija i priča, ali reditelj naglašava da je ono što je ostalo u filmu najbliže istini, donoseći različite uglove o onome što se dešavalo. Ramljak, koji svoje filmove gradi primarno po atmosferi kako bi publiku potpuno uvukao u radnju, kroz ovo ostvarenje prikazuje i kako se rat zapravo pripremao. Rečenicom koja odzvanja na kraju razgovora, da „probleme prave političari i klinci navijači“, Mirotvorac šalje jasnu poruku, podvlačeći da je prošlost prelomljena kroz lična sećanja jedini put ka razumevanju prećutanih istorijskih istina.

Nakon Mirotvorca, publika je imala priliku da isprati razgovor o filmu Tri nedelje posle sa scenaristom Vladimirom Arsenijevićem i režiserom Miroslavom Terzićem. Najavljujući film, otvoreno su poručili da ovo ostvarenje predstavlja direktnu provokaciju usmerenu ka savremenoj svakodnevici. Naglašavaju da živimo u duboko nasilnom društvu u kom je upravo normalizacija tog nasilja najzastrašujuća pojava, zbog čega Terzić ostavlja samu publiku da sa sopstvenim etičkim načelima isprati i proživi film. Tri nedelje posle stiže pred publiku kao jedno od najintrigantnijih filmskih ostvarenja ove sezone, a svoju svetsku premijeru imalo je već u utorak u prestižnom takmičarskom programu filmskog festivala u Karlovim Varima, dok će domaća publika moći da ga pogleda u oktobru na Festivalu autorskog filma.

Višestruko nagrađivani dokumentarac Srbenka reditelja Nebojše Slijepčevića ponovo je otvorio ključna pitanja o etici dokumentaristike i suočavanju s kolektivnim traumama, a autor je nakon projekcije podelio svoja viđenja o kompleksnom procesu rada na ovom ostvarenju. Slijepčević je posebno naglasio strogo etičko pravilo kojim se vodio, istakavši da svako ima pravo na svoj lik i glas, kao i apsolutno pravo da odustane od učešća u filmu u bilo kom momentu snimanja. Govoreći o delikatnom odnosu fikcije i činjenica, reditelj je objasnio da je sama završna scena filma zapravo svestan pokušaj da se specifičnim filmskim jezikom vizuelno dočara ono što je mlada protagonistkinja Nina videla i osećala u tom prelomnom trenutku. Slijepčević je otvoreno poručio da je svaki dokumentarni film konstrukcija koja iza sebe ima autora, te da univerzalna istina u tom smislu ne postoji. To je uvek istina onoga ko je potpisuje, iako se stvaralac neumoljivo trudi da odredi i prikaže objektivne aspekte stvarnosti, ne bežeći od unošenja sopstvenih ličnih stavova u tkivo filma.

U završnici programa filmske zone prikazan je i kratkometražni film Two people exchanging saliva, dobitnik Oskara za najbolji kratki film. Ovaj autorski projekat Aleksandera Singa i Natali Musteate, realizovan pod producentskom palicom glumačkih ikona Džulijen Mur i Izabel Iper, zatvara festival radikalnom filmskom provokacijom o totalitarnom društvu u kojem je ljubljenje kažnjivo smrću, a šamari služe kao zvanična valuta. Smeštajući radnju u prostor kultne pariske robne kuće, film kroz uznemirujući crni humor prati subverzivnu privlačnost dve žene koje rizikuju sve zarad trenutka bliskosti.

Foto: Marija Piroški i Jovana Pantelić, Alex Dmitrović