Ono što ostaje je literatura. U Zajcu smo gledali “Urotnike” u režiji Borisa Liješevića
festival, krokodil, jezici, region, pisci, prevodioci, knjizevnost, konferencija, debate,
29427
post-template-default,single,single-post,postid-29427,single-format-standard,bridge-core-3.0.5,qode-page-transition-enabled,ajax_fade,page_not_loaded,,vertical_menu_enabled,side_area_uncovered_from_content,qode-content-sidebar-responsive,qode-theme-ver-29.2,qode-theme-bridge,disabled_footer_top,qode_header_in_grid,wpb-js-composer js-comp-ver-6.10.0,vc_responsive,elementor-default,elementor-kit-27178

Ono što ostaje je literatura. U Zajcu smo gledali “Urotnike” u režiji Borisa Liješevića

Ono što ostaje je literatura. U Zajcu smo gledali “Urotnike” u režiji Borisa Liješevića

Kroz sudbine poznatih likova progovara se o aktualnim temama kao što su nacionalizam, rat, egzil, genocid i urbicid, fašizam i antifašizam, odnosno »vječiti povratak fašizma«

Zamislite sljedeću dramsku situaciju – na pozornici se, kršeći sve zakone prostora i vremena, susreću Miroslav Krleža, Bogdan Bogdanović, Daša Drndić, Mirko Kovač, Danilo Kiš, Borka Pavićević, Svetlana Slapšak, Samezdin Mehmedinović, Predrag Matvejević i Aleksandar Hemon. Njihov imaginarni susret dogodio se u scenskom čitanju dramskog teksta »Urotnici« autora Igora Štiksa i Vladimira Arsenijevića, nastalog prema motivima iz Krokodilove edicije »Zajednička čitaonica«.

Predstava je gostovala u HNK-u Ivana pl. Zajca, s glumcima i publikom zajedno na pozornici, u režiji Borisa Liješevića, dok glumački četverolist kultnog beogradskog kazališta Atelje 212 predvodi glumački velikan Svetozar Cvetković, a uz njega su Isidora Minić, Dejan Dedić i Marko Grabež. S njima se na sceni pojavljuje i redatelj Boris Liješević, koji čita didaskalije i daje im redateljske upute. Glumci su u svakodnevnoj odjeći, a scenski prostor naznačen je tek s nekoliko stolica, simboličnim Krležinim šeširom i jednim starinskim putnim kovčegom.

Susret Krleže i Bogdanovića

Predstava počinje susretom Miroslava Krleže i Bogdana Bogdanovića 1934. godine u Parizu. Arhitekt, graditelj, umjetnik, filozof, pisac i profesor Bogdanović, sin kritičara i prevoditelja Milana Bogdanovića, obraća se Krleži sa spoznajama o onome što će se u Europi tek dogoditi, iz perspektive budućnosti. Tridesete godine prošloga stoljeća vrijeme su kad je objavljena Krležina »Europa danas«, knjiga dojmova i eseja koja se treba promatrati u kontekstu časopisa Danas. U godinama kada se priprema i osniva Danas, svijet je još trajno potresen ekonomskom krizom, u Europi rastu fašizam i totalitarizam, šire se valovi štrajkova, a u SSSR-u provodi se staljinizacija partije i društvenog života uopće. Razgovorom između Krleže i Bogdanovića počinje ova umjetnička polifonija glasova i jezika koja okuplja istaknute likove i autore s prostora bivše Jugoslavije, propitujući zajedničko nasljeđe, suvremene podjele i mogućnost drukčije, bolje budućnosti. A u središtu »urote« ovih neobičnih »urotnika« našla se književnost – kao prostor slobode, otpora i maštanja.

Zajednička čitaonica

Knjiga »Zajednička čitaonica«, objavljena 2022. u izdanju Frakture, nastala je od devet zasebnih knjižica s po dva teksta (ukoričeno izdanje sadrži 18 tekstova) preminulih i živućih autora koji su se bavili sličnom ili istom temom, a pišu ili su pisali na jezicima koje su »nazivali ili nazivaju bosanskim, crnogorskim, hrvatskim ili srpskim« (cjeline su složene redom: Jugoslavija, Europa, Identiteti, Egzil, Društvo, Anti/fašizam, Grad, Neprilagođenost, Mladost) kako bi postigli »da književnost u toj uroti o drukčijoj budućnosti ima ključno mjesto«. Urednici su odabrali tekstove i povezali ih u dijaloške forme te tako oblikovali predstavu »Urotnici«, čiji su likovi postali spomenuti autori i autorice, a kroz čije se sudbine progovara o temama kao što su nacionalizam, raspad Jugoslavije, rat, egzil, genocid i urbicid, fašizam i antifašizam, odnosno »vječiti povratak fašizma« s čime se suočavamo i u današnje vrijeme. Jedna od tema je i Europa, kao i Bogdanovićeva »sreća u gradovima«.

Primjer za egzil i izmještene identitete je i književnica Daša Drndić, koja je dio života provela i u Rijeci. Ovim licima na sceni se pridružuju i Borka Pavićević, aktivistica za ljudska prava, kao i Svetlana Slapšak koja se rasponom svojeg umjetničkog, aktivističkog i akademskog djelovanja upisala u anale europske humanističke misli. Egzilantske sudbine iskusili su i pisci Mirko Kovač, Samezdin Mehmedinović, Predrag Matvejević i Aleksandar Hemon. Na kraju ovog scenskog čitanja urezuje se poruka da je ono što ostaje nakon svega – literatura.

Autorka: Kim Cuculić
Izvor: Novi list