„Pravdu nam niko neće dati, sami je moramo pribaviti“
festival, krokodil, jezici, region, pisci, prevodioci, knjizevnost, konferencija, debate,
29091
post-template-default,single,single-post,postid-29091,single-format-standard,bridge-core-3.0.5,qode-page-transition-enabled,ajax_fade,page_not_loaded,,vertical_menu_enabled,side_area_uncovered_from_content,qode-content-sidebar-responsive,qode-theme-ver-29.2,qode-theme-bridge,disabled_footer_top,qode_header_in_grid,wpb-js-composer js-comp-ver-6.10.0,vc_responsive,elementor-default,elementor-kit-27178

„Pravdu nam niko neće dati, sami je moramo pribaviti“

„Pravdu nam niko neće dati, sami je moramo pribaviti“

Promocija slikovnice „Djeca s igrališta Madine Hussiny“ održana je drugog dana festivala KROKODIL, u okviru Zone slobode. O knjizi su govorile ilustratorka Ena Jurov, urednik zagrebačke izdavačke kuće Sandorf Ivan Sršen i Marijana Hameršak, saradnica Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i dugogodišnja aktivistkinja u oblasti migrantske krize.

Slikovnica je inspirisana tragičnim slučajem Madine Husini, šestogodišnje devojčice iz avganistanske izbegličke porodice. U novembru 2017. godine, nakon pokušaja ulaska u Hrvatsku iz Srbije, hrvatska policija je porodicu nezakonito vratila preko granice. Te noći dok su pešačili ka prihvatnom kampu u Šidu, Madinu je udario voz. Sahranjena je na pravoslavnom groblju u Šidu, uprkos želji porodice da pogreb obavi po muslimanskim običajima. Devojčicin grob ostao je neobeležen, ali njeno ime postalo je simbol stradanja na migrantskim putevima, ali i borbe za ukazivanje na sistemske nepravde i zagovaranje pravednije politike prema izbeglicama.

Slikovnica je nastala iz potrebe da se osvetli praksa pushbackova, vraćanja migranata sa granica, i da se kritički progovori o širem društvenom i institucionalnom odnosu prema izbeglicama, koji često biva dehumanizujući. Stihovima Olje Savičević Ivančević i crtežima Ene Jurov, Madinino ime biva utkano u kolektivno sećanje, čime se mladim čitaocima otvara prostor za saosećanje, razumevanje i promišljanje tragedija koje se svakodnevno odigravaju i u društvima koja se načelno zalažu za ljudska prva.

Moderatorka događaja bila je književnica za decu i mlade Jasminka Petrović, koja je na samom početku istakla da je poznata hrvatska spisateljica Olja Savičević Ivančević, autorka teksta slikovnice, imala veoma težak zadatak – da jednu osetljivu priču ispriča na veoma uzvišen način i da, pored sve tragedije koju sa sobom nosi, u nju ulije i delić nade. Savičević Ivančević je to rešila stvarajući dve junakinje, Madinu i Marinu, „jedno slovo ih razlikuje, a sudbinski su veoma udaljene“.

Priči je prethodilo temeljno istraživanje, Marijane Hameršak, koja je odlazila na teren, razgovarala sa ljudima koji su poznavali Madinu, i na osnovu etnografskih intervjua napisala njenu biografiju.

– Opisivali su je kao veselu devojčicu punu života, tamnih očiju i crne kose ošišane na šerpu, izrazito znatiželjnu i otvorenu. Svi je se sećaju na otvorenom prostoru kampa po kom je veselo švrćkala. Volela je da se maskira u princezu i da čita.

Ilustratorka Ena Jurov govorila je o izazovima procesa crtanja.

– Temeljno sam proučavala materijale koje sam dobila. Bila sam jako spora, sve dok jednog dana, dok sam posmatrala drveće u zagrebačkom parku Ribnjak, nisam osetila kako bi cela slikovnica trebalo da izgleda. Ta konkretna stabla su i danas prepoznatljiva u ilustracijama – rekla je.

Radnja slikovnice smeštena je na igralište u parku Ribnjak u Zagrebu, za koje postoji inicijativa da ponese ime Madine Husini.

– Započeli smo dijalog sa Gradskim uredom za kulturu i obrazovanje. Vlasti su otvorene za inicijativu, kao i za uključivanje knjige u vrtićki i školski sistem. Ali, potrebna je politička volja koju mi sami ne možemo generisati, ono što možemo je da približimo vrednosti koje ova knjiga nosi onima koji odlučuju o obrazovanju – naglasio je Ivan Sršen i istakao da Olja Savičević Ivančević duboko razume dečiji svet, te da su ton i duh knjige i poruku koje nosi pristupačni deci.

Iako je Evropski sud za ljudska prava proglasio Hrvatsku odgovornom za kolektivno proterivanje, sprečavanje pristupa advokatu, detenciju Madiniog brata i sestre, kao i neuspeh u sprovođenju delotvorne istrage, do danas niko nije snosio stvarnu odgovornost.

– Slikovnica je tu zato što nam pravna pravda stiže veoma sporo. Ali pravdu stvaramo sami prihvatajući i one priče koje nisu lepe, kako bismo ih prepoznali kada se ponovo nađu u našoj blizini. Madinina smrt je deo sistema čuvanja granica i to po cenu ljudskog života. Gledanje u oči takvom sistemu je put kojim ćemo dobiti pravdu, jer niko drugi nam je neće dati, sami je moramo pribaviti – istakla je Marijana Hameršak.

Kako su navelu organizatori festivala KROKODIL, cilj događaja jeste podizanje svesti o položaju azilanata i izbeglica u Srbiji, kao i poziv drugim nevladinim organizacijama da se posvete ovoj temi.

– S obzirom na to da se Madina našla priklještena između granica Hrvatske i Srbije, te da se nasilje nad njom nastavilo i posthumno, smatramo da bi deo inicijativa koje osvetljavaju njenu sudbinu, kao i sudbine druge izbegličke dece, trebalo preneti i u Srbiju. Verujemo da bi imenovanje nekog javnog prostora u Šidu po Madini predstavljalo simboličan čin, pozitivnu sponu na granici koja je do sada donela toliko zla, pa i smrt ove devojčice – izjavio je direktor festivala Vladimir Arsenijević.

Autorka teksta je KROKODILova novinarka na dan Ivona Đurić
Fotografije: Alex Dmitrović