16 Feb Nije bajka ali… Prvo poglavlje, priča druga: Studentkinja za oslobođenje Univerziteta (Priština-Beograd, oktobar ’96) ili Prijateljstvo nalik porodici
Studentkinja za oslobođenje Univerziteta (Priština-Beograd, oktobar ’96) ili Prijateljstvo nalik porodici
-Druga priča februarskog mesečnog poglavlja-
Piše: Dejana Cvetković
Čita: Marija Drndić
Žene na Kosovu devedesetih godina imale su važnu ulogu u održavanju života zajednice pod represijom. U vreme kada je većina Albanaca izbačena s posla, a đaci i studenti ostali bez pristupa obrazovanju, one su organizovale zdravstvene, obrazovne i mirovne akcije. Nastava se odvijala u privatnim kućama u okviru paralelnog školskog sistema. Na snazi je bila policijska i režimska represija, priseća se Mihane Nartilja Salihu-Balja (Mihane Nartilë Salihu-Bala), koja je tokom 1997. godine bila jedna od predvodnica studentskog pokreta koji je bio odgovor na izbacivanje albanskih studentkinja i studenata sa prištinskog Univerziteta.
Mihane Nartilja Salihu-Balja (Mihane Nartilë Salihu-Bala) je u tom periodu pomagala ženama da se obrazuju i volontirala u paralelnim zdravstvenim ustanovama. Albanke nisu imale pristup javnim bolnicama, a mnoge su se, kako navodi, plašile i da pokušaju da tamo potraže pomoć zbog izbacivanja albanskih lekara.
Žene su, učestvovale u raznim aktivnostima protiv režimskog aparthejda.
,,Namerno kažem ‘režimskog’, jer narod nije kriv. Žene i mlade devojke pridruživale su se mirovnom pokretu, a većina građanki Kosova se udružila i odbila da dozvoli da njihovi sinovi idu na služenje vojnog roka. Tako je počeo da se formira feminizam, barem onako kako se ja toga sećam, jer sam tada imala 15, 16, a potom i 18 godina. Kao srednjoškolka učestvovala sam na svim građanskim okupljanjima i protestima“, kaže Mihane Nartilja Salihu-Balja (Mihane Nartilë Salihu-Bala).
Prvi put se uključila u albansko-srpski dijalog mladih 1996. godine, kao članica Nezavisne unije studenata u Prištini. Protesti za oslobađanje univerzitetskog prostora počeli su 1. oktobra, a tada je počela i intenzivnije da uči i koristi srpski jezik, za šta ranije nije imala prilike. Proteste su podržavali pojedinci i pojedinke iz Srbije, regiona, kao i iz drugih delova Evrope i sveta. Na jednom od studentskih protesta upoznala je aktivistkinje Žena u crnom, među kojima je bila Staša Zajović i profesor Lino Veljak.
Nakon toga Mihane Nartilja Salihu-Balja (Mihane Nartilë Salihu-Bala) odlučuje da poseti Beograd i učestvuje u protestima ŽUC-a.
,,Za mene je tada to bilo ohrabrujuće, to je bilo moje raskrsće u životu. Žene u sred Beograda stajale su sa natpisom ‘Albanke su naše sestre’. Znaš onaj osećaj kad misliš da ne valjaš, da si niko i ništa na ovom svetu, da si građanin trećeg reda. Nemaš osnovna prava u životu i onda odeš u neki veliki centar, u grad kao što je Beograd i vidiš parče papira koje drži neka sitna žena i na kom piše ‘Albanke su naše sestre’. To je za mene bio novi preokret u životu”, navodi ona.
Mihane Nartilja Salihu-Balja (Mihane Nartilë Salihu-Bala) je jedna od učesnica u mirovnoj akciji „Hleb za Drenicu“ 1998. godine, kada su žene iz albanske zajednice krenule pešaka, noseći vekne hleba, kako bi skrenule pažnju na humanitarnu krizu u oblasti pod policijskom opsadom.
Marš je zaustavljen pre nego što su stigle na odredište, pošto su srpske policijske snage intervenisale i sprečile ih da nastave, ali su fotografije brzo dospele u medije i skrenule pažnju međunarodne javnosti na situaciju u tom području.
,,Drenica je bila okružena policijskim snagama, nije moglo da se uđe. Telefonske linije su bile isključene, ne sećam se ni kako je informacija da tamo nedostaje hleb došla do nas. Policija nam nije dala da nastavimo marš, bili su jako grubi. Nisam bila povređena, uspela sam da pobegnem. Više puta sam dobijala batine od policije. Kada smo bežale, bilo je suza i straha, ali smo se i smejale dok smo trčale i jele taj hleb. Bile smo mlade i otkačene”, priseća se Nartilë Salihu-Bala.
Solidarnost je, kako objašnjava, uglavnom dolazila iz Beograda, više nego iz srpske zajednice na Kosovu, koja je bila pod snažnim uticajem režimske propagande. Žene u Beogradu imale su tada veći pristup informacijama, slobodnim medijima i civilnom sektoru.
,,Živele smo na istoj teritoriji, ali odvojene jedne od drugih. Žene u Beogradu bile su protiv ratova u regionu, kao i protiv unutrašnjih problema u Srbiji. Bilo im je lakše da se sastaju sa Albankama na Kosovu. Svakodnevno se hranio nacionalizam, govorilo se da su Albanci divlji, da je Kosovo sveta zemlja. U medijima nikada nije prikazivan suživot, samo loše stvari. Kada nemaš pristup nijednom drugom mediju, samo javnom servisu televizije, gde da dobiješ informacije? Ta ljudska saradnja, ne politička, ne aktivizam, ti odnosi bili su uništeni”, ističe Mihane Nartilja Salihu-Balja (Mihane Nartilë Salihu-Bala).
Iako čine većinu stanovništva na Balkanu žene su, kako navodi, gotovo svuda građanke drugog reda i gotovo ni o čemu ne odlučuju. Zato smatra da je ključno da se žene organizuju i sarađuju.
,,Suočavanje s prošlošću treba da bude na institucionalnom nivou, a ne samo kroz aktivnosti raznih organizacija nekoliko puta godišnje. Treba da prilagodimo strategije drugih koji su prošli kroz isto našem načinu razmišljanja, mentalitetu i kulturnom nivou na Balkanu. Treba da pronađemo neko rešenje i da počnemo da radimo sistemski. Protiv sam nacionalističkog feminizma. Ne možeš da budeš Srpkinja i da podržavaš samo Srpkinje, ili Albanka i da podržavaš samo Albanke to ne vodi nikuda”, ističe ona.
Mihane Nartilja Salihu-Balja (Mihane Nartilë Salihu-Bala) i njen odnos sa ŽUC-om traju i danas, taj odnos je postao više duhovan, ličan i gotovo porodičan.
„To više nije samo solidarnost, već prijateljstvo koje je s vremenom počelo da liči na porodicu. Pomažem im i dalje sa prevodima. Kada sam bila trudna 2007. godine nalazila sam se u bolnici u Beogradu. Živela sam tada u njihovom prostoru, moja ćerka je ćerka ŽUC-a. To je više od prijateljstva, više od saradnje, više od vere u civilni sektor. Za mene su, posebno one, kao i ostale aktivistkinje, prave heroine iz Srbije“, kaže Mihane Nartilja Salihu-Balja (Mihane Nartilë Salihu-Bala).