Dubravka Ugrešić bila je priznata književnica, esejistkinja i dramaturškinja, poznata po svom oštrom intelektu, ironiji i hrabroj kritici nacionalizma i društvenog konformizma. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na odseku za Komparativnu i rusku književnost, gde je kasnije dvadeset godina radila u Institutu za književnu teoriju i istoriju.
Njen najpoznatiji roman Štefica Cvek u raljama života (1981) duhovito je dekontekstualizovao romantične klišee i postao jedno od najvažnijih dela jugoslovenske postmoderne književnosti. Ovaj roman kasnije je adaptiran u popularni film 1984. godine.
U ranim devedesetim, Ugrešić je javno protestovala protiv nacionalizma, ratova i etničke mržnje. Njeni eseji iz tog perioda, okupljeni u zbirci Kultura laži (1999), oštrim kritikama osvetljavaju kulturni i moralni pad bivše Jugoslavije. Zbog svog stava, često je bila stigmatizovana od strane hrvatskih medija i proglašavana „izdajnicom“ i „vešticom.“ Godine 1993. napustila je Hrvatsku i živela u inostranstvu, prvenstveno u Holandiji, gde je nastavila da piše, predaje na univerzitetima u Evropi i SAD, i objavljuje eseje u međunarodnim časopisima.
,,Svi smo fusnote, mnoge od nas nikada neće imati priliku da budu pročitane, svi smo u stalnoj i žestokoj borbi za svoj život, za život fusnote, za to da ostanemo na površini prije nego što ćemo, bez obzira na sve svoje napore, potonuti.” – Lisica
Dubravka se bavi pitanjem prirode književnosti i autora, istražuje identitet u inostranstvu i sukobljava popularnu kulturu s visokom umetnošću. Bila je prva žena dobitnica prestižne NIN-ove nagrade 1988. godine.
Njena ostala značajna dela su Američki fikcionar (1993), Muzej bezuvjetne predaje (1998), Hvala što niste pročitali (2001), Ministarstvo boli (2004) i “Baba Jaga je snijela jaje” (2010). Njene knjige prevedene su na više od dvadeset jezika i čitane su širom sveta.