Ljubomir Živkov
festival, krokodil, jezici, region, pisci, prevodioci, knjizevnost, konferencija, debate,
2546
post-template-default,single,single-post,postid-2546,single-format-standard,bridge-core-3.0.5,qode-page-transition-enabled,ajax_fade,page_not_loaded,,vertical_menu_enabled,side_area_uncovered_from_content,qode-content-sidebar-responsive,qode-theme-ver-29.2,qode-theme-bridge,disabled_footer_top,qode_header_in_grid,wpb-js-composer js-comp-ver-6.10.0,vc_responsive

Ljubomir Živkov

Ljubomir Živkov

Zivkov_Ljuba_13Ljubomir Živkov je pevač, tamburaš i aranžer koji se toliko raščuo kao novinar da je vlastito muzičko tvorčestvo (koje je zapremilo polovinu stoleća) baciou teški zasenak.

Na samom početku studija marksizma (koje je završio bez problema, bez poleta i bez odlike) odao se muzici, horskoj, u OKUD „Ivo Lola Ribar“; od ranih sedamdesetih godina je u ansamblu „Lole“, septetu koji je negovao i odnegovao sasma pristojan i nadasve komercijalan u ono doba višeglas, vaš domaćin je aranžirao bezmalo sve pesme za ovu grupu koja je potrajala više od trideset godina, pevao je bariton i svirao tercu na basprimu kupljenom u Perlezu od čika Milana Vojnova koji mu je kao detetu bio muzički uzor.

Uprkos turnejama, koncertima, snimanjima i silnim probama potrudio se da kao novinar proradi u „Ekonomskoj politici“, odakle je sa još manje poleta od onog iskazanog na studijama otišao u JNA, a desetak godina kasnije i u Ameriku (Filadelfija) gde će provesti tri godine svirajući ovog puta mahom sa boljima od sebe, što Rusima što Amerikancima; u ovom istorijskom gradu razviće se u izvrsnog pekara, jedne noći u Sansom St. mesiće muffins za „Pink Flojd“ koji su imali turneju po Pensilvaniji, voziće kamion, sviraće dve sezone u pozorištu (Philadelphia Theatre Caravan), u Severnoj Karolini raznosiće novine i to će mu biti jedini kontakt sa matičnom strukom.

Krajem devedesetih vraća se u Beograd, zapošljava se u „Vremenu“, ali komentare piše i za TV B92, za „Peščanik“, za „Yellow Cab“, za „Blic“, za sajt „Istinomer“, ali i za druge krasne časopise koje je tržište bez ikakove krivnje samog Lj. Živkova ugasilo, “Vreme” mu je izdalo “Groblje slonova”, vedru hroniku takoreći saborne propasti: izabrane kolumne objavljene od 1991. do 2001. – od nevođenih ratova u Hrvatskoj i Bosni, preko vođenog rata (u narodu poznatijeg kao bombardovanje), sve do naših dana. Pored kataloga najvećih štetočina koje je naše podneblje dosad dalo, knjiga sadrži i pet putopisa nastalih što u prijateljskim zemljama što u međunarodnoj zajednici.

Dobri ljudi u Zrenjaninu objavili su odabrane uratke nastale posle Petog oktobra, zbirka se zove “Pikardijska terca”, a mogla se komotno zvati i “Smejačka-plačka” jer su heroji iz prethodne knjige nastavili po svome, uskoro mu izlazi treća-sreća knjiga u izdanju veoma mlade izdavačke kuće zvane “Levo krilo”, delo će se zvati “Ustanite, ovo je Internacionala” i pridoneće da autora još više zamrze svi kojima je na srcu kapitalizam.

Kolumne neskromno preporučujem studentima novinarstva, a zašto ne i književnosti, kao god i studentima slavistike, biserima rasutim po celom svetu: ponegde će im promaći poenta, jer kao tuđa kost nisu svi baš dužni da poznaju do tančina naše olimpijsko pleme, ali će im preostati jezik – srpskohrvatski/hrvatskosrpski – kakav u većini južnoslovenskih medija teško da će naći. Read now!