SILVIJA MONROS
festival, krokodil, jezici, region, pisci, prevodioci, knjizevnost, konferencija, debate,
2886
post-template-default,single,single-post,postid-2886,single-format-standard,bridge-core-3.0.5,qode-page-transition-enabled,ajax_fade,page_not_loaded,,vertical_menu_enabled,side_area_uncovered_from_content,qode-content-sidebar-responsive,qode-theme-ver-29.2,qode-theme-bridge,disabled_footer_top,qode_header_in_grid,wpb-js-composer js-comp-ver-6.10.0,vc_responsive

SILVIJA MONROS

SILVIJA MONROS

silvija-monros

Silvija Monros je rođena 6. maja 1949. godine u Buenos Ajresu, u Argentini. Živi u Beogradu od 1961. U tom gradu je završila osnovnu školu i tadašnju Osmu beogradsku gimnaziju, a diplomirala s najvišim ocenama na dva odseka Filološkog fakulteta Beogradskog univerziteta, tačnije na katedri za francuski jezik i književnost i na katedri za španski jezik i hispanske književnosti. U Londonu je položila ispit iz engleskog jezika prema programu Univerziteta u Kembridžu.

Kao stipendista Ministarstva kulture i obrazovanja Španije, obavila je istraživanje dela Hosea Ortege i Gaseta u njegovoj madridskoj Fondaciji, kojom prilikom je dobila i sertifikat Međunarodnog kongresa održanog od 15. do 17. novembra 2000. godine. Na osnovu tog istraživanja napisala je knjigu koja je u dvojezičnom izdanju (španskom i srpskom) objavljena pod naslovom Ortegina klepsidra. Osvrt na stavove španskog mislioca Hosea Ortege i Gaseta iz ugla njihove prilagođene primene na savremenu balkansku stvarnost.

Silvija Monros-Stojaković takođe je autor sledećih knjiga: Poslednje Kortasarove školice (epistolarni roman nastao iz prepiske s autorom Školica); Ogledalo ljubavi (metafizički roman na osnovu priređene prepiske dvoje beogradskih slikara ruskog porekla, Olje Ivanjicki i Leonida Šejke); Grad nadgradovima (dvojezično izdanje poslatih i primljenih pisama tokom bombardovanja Beograda tokom 77 dana jedne beskrajne noći u proleće 1999); Nastaviće se… (autobiografski roman u vidu telenovele); Mi, Salvador Dali (monografija o slavnom slikaru kojom mu je na srpskom odato priznanje povodom stogodišnjice njegovog rođenja 2004), Moja Argentina (roman o perspektivi i druga putovanja) i Sve u svemu (pesnička zbirka o ćutnjama pored vode).

Glavninu njenog profesionalnog rada ipak čine književni prevodi. Broj prevedenih naslova na srpski – ali i sa srpskog na španski, te sa katalonskog, francuskog i portugalskog na srpski – naveliko premašuje stotinu bibliografskih jedinica. U okviru tog segmenta njenog rada posebno treba pomenuti prevod kultnog romana Školice argentinskog pisca Hulija Kortasara, prevod hipnotičke proze savremenog španskog pisca Havijera Marijasa, ali i prvi celoviti prevod nekog dela katalonske književnosti, ujedno i najprevođenijeg dela te književnosti: Dijamantski trg Marse Rudurede.