27 Apr Književni urotnici: čitanjem do budućnosti
Povodom objavljivanja integralnog izdanja Zajedničke čitaonice u Hrvatskoj u izdanju Frakture, delimo sa vama uvod Vladimira Arsenijevića i Igora Štiksa, koji je objavio Magazin Fraktura. U ponedeljak, 2. maja, u Zagrebu će se s početkom od 20 časova održati tribina “U središtu interesa: Zajednička čitaonica”, u kojoj učestvuju urednici Vladimir Arsenijević i Igor Štiks.
Polazeći od temeljnog stava da književnost omogućava spoznaju nas samih i svijeta oko nas, pitali smo se kako preko književnih djela pristupiti nezaobilaznim problemima današnjeg vremena kao i specifičnim pitanjima naše vlastite regije. Rezultat je Zajednička čitaonica kao poticaj za individualna čitanja i javnu diskusiju na osnovi tekstova pisaca i spisateljica koji su pisali ili pišu na bilo kojoj od ravnopravnih varijanti zajedničkog jezika i bez obzira na to jesu li ga nazivali ili ga nazivaju bosanskim, crnogorskim, hrvatskim ili srpskim, ili za njega upotrebljavaju ili su upotrebljavali neki drugi naziv.
Njihov rad stvorio je i stvara zajedničku riznicu u koju je pristup moguć bez jezičnih poteškoća i prevođenja i koja ostaje otvorena svima neovisno o političkim promjenama unutar samoga geografskog prostora koji je obuhvaćen zajedničkim jezikom. U toj riznici pronalazimo i iznova promišljamo nezaobilazne tekstove na otvorene dileme današnjice, a te radove, iz bliske ili dalje prošlosti, prate odgovori suvremenih autorica i autora. Na taj način Zajednička čitaonica ujedno postaje i pojmovnik koji nam omogućava ne samo lakše snalaženje u susretu s aktualnim pojavama već i vrhunski književni užitak.
Inspirirana javnim rezultatima projekta Jezici i nacionalizmi, kao i posljedičnom Deklaracijom o zajedničkom jeziku, Zajednička čitaonica želi upravo na polju književnosti pokazati svu raznolikost i bogatstvo četiri ravnopravne, standardne varijante našeg policentričnog jezika. Na njemu je nastala, pa i dalje nastaje, jedna velika europska književnost unutar koje se knjige i njihovi pisci slobodno kreću bez pasoša i putovnica, bez provjere porekla i nametanja ekskluzivnog vlasništva.
Iako tom našem jeziku nedostaje jedinstven, općeprihvaćen naziv, kako je obično slučaj s jezicima, smatramo da ta neobičnost samo predstavlja poziv i dodatni izazov da se taj, silom prilika, neimenovani jezik neprestano otkriva u svim svojim standardnim i dijalektalnim oblicima, umjetničkim intervencijama i igrama, književnosti, filozofiji, muzici i popularnoj kulturi, kao i kroz regionalna prožimanja, internacionalne utjecaje i svoj historijski razvoj.
INSPIRIRANA JAVNIM REZULTATIMA PROJEKTA JEZICI I NACIONALIZMI, KAO I POSLJEDIČNOM DEKLARACIJOM O ZAJEDNIČKOM JEZIKU, ZAJEDNIČKA ČITAONICA ŽELI UPRAVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI POKAZATI SVU RAZNOLIKOST I BOGATSTVO ČETIRI RAVNOPRAVNE, STANDARDNE VARIJANTE NAŠEG POLICENTRIČNOG JEZIKA. NA NJEMU JE NASTALA, PA I DALJE NASTAJE, JEDNA VELIKA EUROPSKA KNJIŽEVNOST UNUTAR KOJE SE KNJIGE I NJIHOVI PISCI SLOBODNO KREĆU BEZ PASOŠA I PUTOVNICA, BEZ PROVJERE POREKLA I NAMETANJA EKSKLUZIVNOG VLASNIŠTVA.
Izvorno je knjiga koja se sada nalazi u vašim rukama bila objavljena kao devet zasebnih knjižica u izdanju Udruženja KROKODIL koje su se dijelile besplatno, mimo knjižarskih i distribucijskih lanaca, uglavnom preko događaja u KROKODIL-ovom Centru za savremenu književnost u Beogradu, na kojima su tekstovi čitani, raspravljani i, u suradnji s DAH teatrom, uprizoreni.
Prva knjiga edicije Zajednička čitaonica s naslovom Jugoslavija objavljena je 2019. godine i uključivala je eseje Predraga Matvejevića i Vladimira Arsenijevića posvećene pitanjima raspada zajedničke države te različitim dinamikama post-jugoslavenske stvarnosti. U naredne dvije godine zaokružili smo prvo kolo Zajedničke čitaonice u obliku boks-seta. Svih osamnaest tekstova smo za ovo, hrvatsko izdanje odlučili objediniti unutar istih korica. Pred vama je, dakle, devet esejističko-prozno-poetskih dubleta označenih temama-odrednicama, relevantnim danas jednako koliko su i nekad bile. Pored spomenute Jugoslavije, tu su još i Europa, Identiteti, Anti/fašizam, Egzil, Društvo, Grad, Neprilagođenost i Mladost. Njihove se autorice i njihovi autori kreću u širokom rasponu od nesumnjivih klasika poput Miroslava Krleže, Danila Kiša, Bogdana Bogdanovića, Daše Drndić i Mirka Kovača preko suvremenih stvaralaca – Andreja Nikolaidisa ili Igora Štiksa, na primjer – onih koji žive i stvaraju van granica regije ili čak na drugim jezicima, kao što su Dubravka Ugrešić, Rada Iveković, Boris Buden ili Aleksandar Hemon pa sve do najmlađih, poput Lane Bastašić. Neki, poput Semezdina Mehmedinovića, predstavljaju povratnike iz “bijelog svijeta” u prostor vlastitog jezika, a mnogi, uslijed rata i poraća, dijele sudbinu regionalnih nomada poput Svetlane Slapšak ili Dragana Markovine. Oni su dovodili i dovode u pitanje novonastajuće i sve tvrđe granice koje prekoračuju lako i elegantno, zahvaljujući upravo onome što je, vjerujemo, nemoguće razgraničiti, a to je živi jezik. Neki su, opet, poput Borke Pavićević i Vladimira Arsenijevića, nastavili prkosno zalijevati cvijeće u vlastitom vrtu unatoč unutrašnjem egzilu, sizifovskoj borbi, prijetnjama i samoći.
Ova uzbudljiva mješavina glasova rezultira upravo onim čemu smo se na početku rada na ovom projektu i nadali, svojevrsnom jezičkom i umjetničkom polifonijom koja uvjerljivo dokazuje da, samom oporom činjenicom da smo se, igrom povijesnih okolnosti, zatekli podijeljeni u više različitih država, a mnogi od nas i u rasejanju, jedni drugima ne predstavljamo strance. Kao što smo napomenuli, u književnosti nema pasoša i putovnica. Oni samo postoje u glavama kreatora književnih konkursa i festivala, službenika ministarstava zabrinutih za vlastite pozicije, književnih funkcionera i komesara, kao i akademskih oportunista od kojih su mnogi uvjereni da porijeklo pisca određuje književnu pripadnost. Ne treba ni napominjati da se snažno suprotstavljamo takvim logikama razvrstavanja, selekcije, progona i prešućivanja kako knjiga tako i njihovih pisaca. Spone koje među svima nama postoje, a koje počivaju na zajedničkoj “društvenoj svojini” ne samo jezika već i velike književne baštine, mnogo su jače od destruktivnih sila koje su u proteklih nekoliko decenija proizvele više zla nego što smo ikada mogli zamisliti. I to nasuprot svim mizerabilistima i identitetlijama među nama kojih, na žalost, nikad ne manjka. Ovo je iskaz žilavosti našeg optimizma i čvrstog uvjerenja da će spone na kojima se razvija prepoznata književna sila na evropskom Jugu živjeti i dalje.
Unatoč i kontra.
KAO ŠTO SMO NAPOMENULI, U KNJIŽEVNOSTI NEMA PASOŠA I PUTOVNICA. ONI SAMO POSTOJE U GLAVAMA KREATORA KNJIŽEVNIH KONKURSA I FESTIVALA, SLUŽBENIKA MINISTARSTAVA ZABRINUTIH ZA VLASTITE POZICIJE, KNJIŽEVNIH FUNKCIONERA I KOMESARA, KAO I AKADEMSKIH OPORTUNISTA OD KOJIH SU MNOGI UVJERENI DA PORIJEKLO PISCA ODREĐUJE KNJIŽEVNU PRIPADNOST.
Jedna nas je ideja vodilja pokrenula i ostala s nama tokom rada na ovom projektu: potreba za aktivnom borbom protiv klaustrofobične skučenosti koncepta nacionalne književnosti. U vremenu kad je, barem što se književnosti i onih koji se njome bave tiče, nacionalno određenje nametnuto kao široko prihvaćena identifikacija i kad je praktično nemoguće na bilo koji drugi način organizirano se predstaviti na nekoj od značajnijih platformi za međunarodnu književnu i izdavačku komunikaciju, poput književnih sajmova u Leipzigu ili Frankfurtu, mi ovim projektom snažno zagovaramo jednu inkluzivniju, veću i neusporedivo uzbudljiviju moguću književnost – književnost zajedničkog jezika, ma kako ga tko zvao. Da tako nešto nije ni nepoznato ni nemoguće uvjerljivo nam svjedoče već nadaleko poznati primjeri latinoameričke ili frankofone književnosti, ali i ne tako davni nastup pisaca njemačkog govornog područja na Beogradskom sajmu knjiga kada su se autorice i autori iz Austrije, Liechtensteina, Njemačke i Švicarske, spremno odustavši od nacionalnih surevnjivosti i zauzvrat prigrlivši ono što ih najsnažnije povezuje, predstavili kao jedna jedinstvena književnost pod egidom “Četiri zemlje – jedan jezik”.
Ediciju Zajednička čitaonica utoliko nikako ne bi trebalo razumjeti kao nostalgičarsko i naknadno konstruirano svjedočanstvo o nekakvoj boljoj prošlosti, još jedan od mnogobrojnih proizvoda retroaktivne utopije, već, naprotiv, kao zalog za jednu bolju, otvoreniju, pravedniju, miroljubiviju a već samim tim i daleko svjetliju regionalnu budućnost. Duboko smo uvjereni – a vjerujemo da ćete nakon čitanja ove zajedničke knjige i vi biti – da književnost u toj uroti o drugačijoj budućnosti ima ključno mjesto. Na avanturu, ili možda bolje pustolovinu čitanja, otkrivanja, spoznavanja i mišljenja pozivamo čitateljice i čitatelje koji govore, koriste, stvaraju i žive zajednički jezik i kojima on jedino i pripada, ma gdje bili.
Autori: Vladimir Arsenijević i Igor Štiks
Izvor: https://magazin.fraktura.hr/hr/knjizevni-urotnici-citanjem-do-buducnosti