14 May Nije bajka ali… u Centru kulture Ribnjak
U ponedjeljak 25. svibnja u 20:00 sati, u Centru kulture Ribnjak (Park Ribnjak 1, Zagreb) nastavljamo seriju regionalnih događanja koja kombiniraju razgovore, naraciju i multimedijske postave pod nazivom Nije bajka, ali… Pridružite nam se u pripovijedanju četvrtog poglavlja Nije bajka ali… je Zicer, čiji je fokus Duhovna republika Zicer, nesvakidašnji oblik antiratnog prosvjeda u Trešnjevcu, pograničnom mjestu na sjeveru Vojvodine.
U razgovoru u prvom dijelu događanja sudjeluju suradnice četvrtog poglavlja Nije bajka ali…: Aleksandra Panić, autorica priča četvrtog poglavlja; Vesna Teršelič, aktivistica za ljudska prava, suosnivačica inicijative za REKOM; Mina Vidaković, predsjednica i programski direktor SENSE Centra za tranzicijsku pravdu u Puli. Razgovor moderira Vladimir Arsenijević. Prisutni će imati priliku i obići konceptualni prikaz manifesta Politike ženske solidarnosti Lepe Mlađenović u formi prostorne instalacije, kao i pročitati i/ili poslušati dosad objavljene priče svih četiriju poglavlja Nije bajka ali…
Urednica programa je Milena Berić.
“Tokom proleća 1992. godine, svakodnevno su do nas stizale razne priče o spasavanju muškaraca od odlaska u rat. Jedna je došla preko babine prijateljice iz Kanjiže, koja je telefonom ispričala šta se dešava u jednom selu na samom rubu Vojvodine. Kako nam je baba dalje prenela, neke spretne žene, Mađarice, morale su nešto hitno da urade da bi spasile muškarce svog mesta od preteće mobilizacije. Na teritoriji lokalne picerije osnovale su svoju republiku kako bi u nju sakrile sve muškarce iz sela i onemogućile vojnoj policiji da ih nasilno odvede na front. Priču je završila, ponavljajući ono u šta je najviše želela da veruje: da taj rat nije bio njihov, vojvođanski, a kamoli mađarski, i da Mađari iz Vojvodine zaista nemaju šta da traže u sukobima u Baranji.”
O Nije bajka ali…:
Kroz pet mjesečnih poglavlja, u različitim formatima – audio, video, tekst – donosimo istinite priče o onim pravim heroinama devedesetih: aktivisticama, mirotvorkama, feministicama i borkinjama koje su se suprotstavile ratu, nacionalizmu i političkoj represiji tijekom raspada Jugoslavije, koje su odbile biti neprijateljice jedna drugoj bez obzira na to na kojoj su se strani zatekle jer su razumjele da sestrinstvo ne poznaje naciju te da su ljubav i briga za druge jedini lijek protiv mržnje.
Namjera nam je mapirati i analizirati nasljeđe ženskog mirovnog pokreta devedesetih, u kojem se borba nije vodila s puškom u ruci već na ulicama, u institucijama kulture, na SOS telefonima i u skloništima. Mirovni aktivizam bio je siguran put do optužbe za „izdaju nacije“, ali i izravni nasljednik ženske antifašističke borbe.
Pripovijedajući, istražujemo kako današnje mlade aktivistice i studentice preuzimaju i preoblikuju ove prakse u borbi protiv suvremene političke represije: koje taktike, simbole i etiku otpora biraju, kako povezuju feministički pristup miru s radnim, socijalnim i drugim građanskim pravima, te kako danas čuvaju sjećanje i inzistiraju na pravdi u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu.
Ovaj projekt financira Britanski program međunarodnog razvoja i realizira se u partnerstvu s Britanskim vijećem.