I krivi i dužni: Svetislav Basara i Toma Marković u razgovoru na XVIII Festivalu KROKODIL
festival, krokodil, jezici, region, pisci, prevodioci, knjizevnost, konferencija, debate,
30622
wp-singular,post-template-default,single,single-post,postid-30622,single-format-standard,wp-theme-bridge,bridge-core-3.0.5,qode-page-transition-enabled,ajax_fade,page_not_loaded,,vertical_menu_enabled,side_area_uncovered_from_content,qode-content-sidebar-responsive,qode-theme-ver-29.2,qode-theme-bridge,disabled_footer_top,qode_header_in_grid,wpb-js-composer js-comp-ver-6.10.0,vc_responsive,elementor-default,elementor-kit-27178

I krivi i dužni: Svetislav Basara i Toma Marković u razgovoru na XVIII Festivalu KROKODIL

I krivi i dužni: Svetislav Basara i Toma Marković u razgovoru na XVIII Festivalu KROKODIL

📅 Subota, 4. jul, 15:30h
📍 Mala scena Festivala KROKODIL (park ispred Muzeja Jugoslavije)

I KRIVI I DUŽNI: Frontalni sudar sa sopstvenim zabludama – unakrsni intervju Svetislava Basare i Tomislava Markovića

Da li je naša istorija samo lažna religija? Da li decenijama vodimo rat protiv realnosti u kom smo već odavno ubedljivo poraženi? I zašto nam je vidik postao tako radikalno sužen?

U okviru dnevnog programa XVIII Festivala KROKODIL, pripremite se za nesvakidašnje intelektualno i umetničko unakrsno ispitivanje. U subotu, 4. jula, od 15.30 časova, u formatu međusobnog intervjuisanja, Svetislav Basara i Toma Marković seciraće tkivo našeg društva dok ne dođu do same srži, mapirajući onaj čudan, skoro sablasan prostor naše realnosti u kom se decenijama bavimo sudbinskim pitanjima, a da se pritom nismo pomerili s mesta.

O čemu ćemo zapravo govoriti?
O apsurdu otplaćivanja dugova koje su nam ostavili preci, dok istovremeno sistematski negujemo kulturu neodgovornosti. O srpskoj istoriji koja se prečesto konzumira kao „lažna religija” i zlopamćenje, pretvarajući nas u taoce sopstvenih pseudomitova.
Dotaći ćemo se i onog najtežeg: našeg stogodišnjeg rata protiv realnosti. Zašto uporno pokušavamo da stvarnost uguramo u jasno definisane granice kolektivnih halucinacija? I kako je moguće da smo, od Beograda u kom su se nekada odvijala krcata predavanja o budizmu i temama koje nadilaze trivijalno, stigli do radikalnog „suženja svega” i do javnog diskursa koji ne vidi dalje od najprizemnijih nagona?

Sve to biće vizuelno ispraćeno i produbljeno radovima Darije S. Radaković, umetnice čiji angažman ne dozvoljava udobnost pukog posmatranja, već zahteva aktivno suočavanje.

Vidimo se na KROKODILu.